Muhamed Osmanagić je prije tri godine počeo da istražuje Sarajevo zajedno sa fotoaparatom. Fotografija mu pomaže da uči o sebi, gradu u kojem se rodio i živi, i ljudima koji ga okružuju. Nastoji prikazati osjećaj koji Sarajevo budi u onima koji ga stalno ili privremeno nastanjuju. Mnogi kažu, naročito oni koji Sarajevo pohode kao turisti, da je to osjećaj jedinstven i upečatljiv, a samim tim i vrlo kompliciran za zabilježiti kamerom.
Svoje fotografije Muhamed je uobličio u projekat, vjerovatno cjeloživotni, pod nazivom Sarajevo Blues. Ime je to kultne knjige Semezdina Mehmedinovića o ratnom Sarajevu, o težini ali i ljepoti života u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Iako je rat odavno završen, život u Sarajevu ostao je istovremeno težak i lijep, i veliki izazov za one koji fragmente takve svakodnevnice žele pretočiti u fotografski zapis.
Muhamedova fotografija nije žanrovski određena ali najlakše bi je bilo opisati kao uličnu fotografiju koja inspiraciju crpi iz filma, pop kulture i književnosti. Spojivši sve to sa ljepotom grada i životima ljudi u njemu nastaje jedinstven fotografski prizor koji je jedino moguće opisati kao Sarajevo Blues.
Danas predstavljamo fotografije Sarajeva kroz Muhamedov objektiv.
“Fotografi koji slikaju Sarajevo” naziv je serijala tekstova o fotografima koji, profesionalno ili amaterski, ispisuju foto priču o Sarajevu.
