Ukoliko želite da na pravi način doživite Sarajevo i Baščaršiju ne biste smjeli propustiti šetnju zanatskim ulicama.
Razvoj zanatstva u Sarajevu vezan je za razvitak ovog mjesta iz malog srednjevjekovnog trga u veliko privredno i vojno – političko središte otomanskog carstva.
Hroničari su zabilježili da je u osamnaestom stoljeću u Sarajevu bio 31 zanatski esnaf sa više od 80 zanata. Zahvaljujući pravom procvatu zanatstva, Sarajevo je dugo vremena nosilo naziv «esnafska republika». Zanatske vještine su uglavnom dolazile sa istoka, nešto rjeđe sa zapada i iz Dubrovnika. Za istoriju zanatstva u Sarajevu karakteristično je da su naši ljudi bili nosioci najznačajnijih i najunosnijih zanata. Tokom stoljeća, oni su sve više razvijali specifične crte domaćeg zanatstva koje se upravo zbog toga nikada ne bi moglo označiti kao mehanička kopija zanatskih tradicija sa istoka. U obradi zlata, srebra i bakra, obradi kože i dekorativnoj obradi drveta domaće zanatlije su stvarale proizvode iza kojih stoji sasvim originalna umjetnička inspiracija. Brižljivo njegovana i pažljivo prenošena «s koljena na koljeno» zanatska vještina prisutna je i danas kao važan dio života sarajevske čaršije. Sarajevo je i danas poznato po svojim kujundžijama, graverima, zlatarima čiji proizvodi privlače pažnju turista koji svakodnevno dolaze u Sarajevo.
I danas kao i prije pet stoljeća u istoj ulici možete vidjeti kazandžije kako obrađuju bakar i umjesto bakrenog posuđa izrađuju predmete umjetničke ili dekorativne vrijednosti i prodaju ih kao suvenire. U šetnji baščaršijskim trgom možete vidjeti mnoštvo primjera bogate zanatske tradicije koja je živa i danas.
U okviru Kovačke (Hadadan) čaršije, koja je formirana u 16. vijeku, vremenom su se pojedini majstori specijalizirali za izradu brava i katanaca, pa je ova ulica tako i dobila ime. Međutim, danas Bravadžiluk predstavlja gastronomski raj na Baščaršiji, jer se upravo u ovoj ulici nalaze neke od najčuvenijih sarajevskih ćevabdžinica, buregdžinica i aščinica.