
Historija Bosne i Hercegovine je vrlo bogata, zanimljiva i uzbudljiva, puna interesantnih ljudi i događaja, buna, osvajanja, ratova, različitih naroda, religija, kultura i ideologija. Međutim, od svega toga, globalno su najpoznatija dva hica ispaljena iz pištolja bosanskog disidenta Gavrila Principa, kojim su ubijeni Franc Ferdinand i njegova žena Sofija, jer su upravo ti hici bili iskra koja je zapalila čitav svijet i uvela ga u Prvi svjetski rat. Sarajevo i BiH se još jednom poslije toga pojavilo na svjetskoj političkoj mapi – ovaj put, nažalost, zbog raspada Jugoslavije i rata koji je taj raspad prouzrokovao.
Nakon toga, ušli smo u novi milenijum, za koji je malo reći da je zanimljiv. Nova, digitalna era “izvrnula je svijet naopačke“, a nevjerovatni tehnološki napredak čovječanstva potpuno je promijenio sliku svijeta, tempo i stil života. Upravo zahvaljujući novim tehnologijama, kao što su toplotno skeniranje, ili DNK analiza, Bosna je dobila jedinstvenu priliku da čitavom svijetu ispriča jednu sasvim novu priču o sebi. U toj priči će možda biti i neka revolucionarna otkrića koja mijenjaju čitav tok historije. Međutim, nećemo ići tako daleko i pustićemo DNK analitičare da upoređuju haplogrupe, pa da ustanove, jednom za sva vremena, ko su i odakle potiču Bosanci. Arheologe i historičare da objasne zašto se i danas u Stocu plešu neki drevni plesovi. Do tada, sa lokalnim ekspertom, Anitom Barjaktaravić, koordinatoricom putovanja kompanije Red Africa Travel, možemo pričati o stvarima koje je nauka već potvrdila, a i to je, kad je Bosna u pitanju, dovoljno uzbudljivo i spektakularno.
Mnogi arheolozi će se složiti da je Daorson kod Stoca najvažnije pronalazište i u Evropi, a ne samo u BiH. Daorson je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine p.n.e. u dolini rijeke Neretve. Zidine Daorsona su prilično očuvane do danas i predstavljaju nevjerovatnu, još uvijek nedovoljno istraženu, arheološku i turističku atrakciju.
Kod današnje Srebrenice nalazi se Domavia, važan arheološki lokalitet iz rimskog doba. Predstavljao je središte rudarstva. Zbog njegove veličine i značaja, prvenstveno zbog srebra koje se tu eksploatisalo, Rimljani su ovom području dali ime Argentaria (Srebrenišće).
Po čitavoj BiH, od Kaknja do Stoca, razbacane su nekropole sa stećcima, koji slikovito pričaju priče o srednjovjekovnoj Bosni. Do danas nije potpuno razriješena misterija bosanskih stećaka, jer nigdje u Evropi nisu pronađeni slični nadgrobni spomenici. Tek nešto malo u susjednim državama.
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Otinovcima kod Kupresa je skoro jedinstven primjer da su na istom mjestu podignute četiri crkve iz različitih perioda. Ostaci ranijih crkava iz V, XV i XIX stoljeća, proglašeni su za nacionalni spomenik BiH.
Širom BiH su pronađeni ostaci ranokršćanskih bazilika, koje uglavnom datiraju iz 5. i 6. vijeka nove ere. Najpoznatije su: Dvojna bazilika u Žitomislićima kod Mostara, Trobrodna bazilika u Otinovcima kod Kupresa, zatim bazilike u Glamoču, Varešu, Donjem Vakufu, Travniku i drugim bh. gradovima.
Ovo su samo neke od arheoloških atrakcija BiH iz relativno novije historije, a postoji veliki broj dokaza da je ljudska noga ovuda kročila čak prije 70 hiljada godina!
Neandertalci i sapiensi su se u prahistoriji borili za prevlast, a o tome svjedoče ostaci paleolitskih naselja u gornjem toku rijeka Bosne, Ukrine i Usore. Najpoznatije paleolitsko nalazište je pećina Badanj, uz rijeku Bregavu, kod Stoca. Upravo tu je pronađen najstariji dokaz da je bosanski čovjek, osim što je lovio i borio se za goli život, imao potrebu i da se umjetnički izrazi. Šta tačno predstavljaju konj i strelice ugravirane u stijeni, ne znamo i vjerovatno nikad nećemo saznati. Možda je to konj Baš Čelika, ili nekog drugog bajkovitog junaka. Bilo kako bilo, on je tu već 15 hiljada godina i nedvojbeno svjedoči o višemilenijskom postojanju civilizacije i kulture na ovim prostorima. Badanj je ujedno i najstariji spomenik paleolitske umjetnosti na jugoistoku Europe!
Nakon Badnja, nižu se neolitski dokazi o kontinuitetu ljudske vrste u ovom podneblju: Kakanj, Butmir pored Sarajeva, Zelena pećina u Mostaru, Čairi u Stocu, Lisičići u Konjicu i Peć Mlini na izvoru Tihaljine. Onda dolaze Iliri, pa Grci, pa Rimljani. Svi oni ostavljaju mnoštvo dokaza i tragova o svojoj kulturi, arhitekturi, pismu i običajima. Pa srednji vijek, o kojem pričaju priče brojne nekropole sa hiljadama jedinstvenih nadgrobnih spomenika, stećaka, razbacanih po čitavoj BiH, od Kaknja do Stoca. Potom slijedi otomanski period, pa Austrougari, pa tek onda Gavrilo Princip i njegov čuveni hitac koji je odjeknuo čitavim svijetom toliko snažno kao da je sva historija Bosne u njega stala.
„Čitava Bosna i Hercegovina je jedno veliko arheološko nalazište. Često se događa da čujemo lokalne ljude kako, čak i u svojim dvorištima, pronalaze ostatke drevne historije i dragocjene predmete koji svjedoče o pradavnim vremenima. Ova zemlja krije ogromna arheološka bogatstva. Nadam se da će u budućnosti država BiH mnogo sistematičnije pristupiti ovom fenomenu, te zaštititi svoje historijsko i arheološko blago, kakvim se može pohvaliti rijetko koja država u Evropi i svijetu.“ dodala je Barjaktaravić.
Principov hitac i opsada Sarajeva su i dalje globalno najpoznatiji historijski događaji vezani za BiH. Međutim, ko želi zaista upoznati bogatu historiju ovog podneblja, moraće se zagledati malo dublje u prošlost. Možda i konsultovati neke od najvećih čuvara bh. naslijeđa, Franjevački muzej Gorica u Livnu. Ostaci iz pradavnih naselja, oružja i oruđa, ilirski brodovi, amfore, antički predmeti i novčići, metalni pečati, kamene glave, keramičke vaze, crkve, manastiri i ranohrišćanske bazilike, ostaci zemunica, stećci i kugle ispričaće vam još hiljade čudesnih priča o Bosni i Hercegovini, nedvojbeno dokazujući da se desetinama hiljada godina na ovim prostorima živjelo, trgovalo, lovilo, hodilo, brodilo, ratovalo, mirovalo… i voljelo.