U srcu sarajevske čaršije, u toj čarobnoj kaldrmskoj oblasti, kroz posve mali kameni prolaz čeka vas svijet za sebe. Nije u pitanju neka moderna arhitektura nego baš naprotiv, u Morića hanu kao da je vrijeme stalo. Ibrici, ćilimi, mala drvena vrata na Divanu i ostalim objektima kroz koje se mora dobro sagnuti da se prođe, sećije i veliko drvo na sredini.
Morića han je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa koji je sagrađen krajem XVI ili početkom XVII vijeka i ujedno je posljednji sačuvani karavan-saraj na našim prostorima. Karavan-saraji su bili velike građevine s unutrašnjom avlijom potpuno zatvorenog i utvrđenog tipa za smještaj kompletnih karavana (karavan-saraj = dvor za karavane). Od druge polovine XVIII stoljeća u našim krajevima naziv karavan-saraj nestaje, pa je naziv han od tada počeo da se upotrebljava i za jednu i za drugu vrstu konačišta.
Morića Han je u svoje vrijeme mogao da primi na konak karavan od 300 putnika i 70 konja. Han je u narodu obično dobivao ime po handžiji ili po zakupcu tako da ovaj objekat putopisac Evlija Čelebija ističe još 1659. godine pod imenom Hadži Beširov han koji je tada bio handžija Gazi Husrev-begovog vakufa. Današnje ime je dobio u prvoj polovini XIX stoljeća po njegovim prvim zakupcima: Mustafa-agi Moriću (umro 1815. godine) i njegovom sinu Ibrahim-agi (umro 1827. godine).
Morića Han je u prošlosti više puta gorio, ali je uvijek obnavljan u gotovo istoj arhitektonskoj koncepciji. Posljednji put jako je stradao u požaru decembra 1957. godine. Temeljita restauracija objekta izvršena je u periodu od 1971. do 1974. godine kada su u svim prostorijama u prizemlju objekta na zidovima kaligrafskim pismom u gipsu ispisani stihovi, rubaije, velikog perzijskog mislioca, matematičara i pjesnika Omera Hajama, XI-XII stoljeće. Nakon restauracije kompletan objekat je koristilo tadašnje ugostiteljsko preduzeće „Balkan“ da bi 1998. godine Odlukom Općine Stari Grad bio predat na korištenje GHb vakufu kao izvornom vlasniku.
Danas je Morića han poslovno trgovački centar Gazi Husrev-begovog vakufa. Uprava Vakufa je nastojala da iznajmi prostore ovoga objekta za takve poslovne djelatnosti koje se po svojoj funkciji uklapaju u historijski ambijent i daju mu novu dinamiku.
Morića han je na našim prostorima postao jako značajan, te je ušao i u sevdalinku.
Kasno prođoh kraj Morića hana,
sretoh Ajku u t’jesnu sokaku.
Ja joj rekoh i dva i tri puta:
bona Ajko, skloni mi se s puta.
Nešće Ajka da se skloni s puta,
zapeše mi kopče od čakšira,
za njezine džamfezli dimije.
