Jugoslovensko Sarajevo – Pisana riječ

Ramazanska atmosferan na Bascarsiji, Begova dzamija, Sebilj, top iftari

Poslije Drugog svjetskog rata, Sarajevo je raslo nevjerovatnom brzinom i u to vrijeme je bilo jedan od najvažnijih industrijskih centara Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Jugoslavija je u to vrijeme jedno zatvoreno društvo s otvorenim granicama.

10. decembra 1961. godine jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca, Ivo Andrić (1892 –1975), dobio je Nobelovu nagradu za roman “Na Drini ćuprija”. Bio je prvi pisac sa prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. U korpusu njegovog obimnog djela nalaze se i tekstovi o Sarajevu: «Zapis o gradu», «Jevrejsko groblje», «Bife Titanik», «Gospođica». Nagradu koju je dobio odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.

U ovom period stvara i jedan od najautentičnijih pjesnika ovog podneblja je Mehmedalija Mak Dizdar (1917 –1971) čije je najpoznatije djelo knjiga pjesama «Kameni spavač», nastala na tragu srednjevjekovnih bosanskih pisanih spomenika. Od 1947.-1971. godine u Sarajevu živi i romanopisac Meša Selimović (1910 –1982) koji se posredstvom vraćanja u prošlost bavi problemima savremenog čovjeka, osobito u odnosu pobunjenog pojedinca prema instituciji vlasti (romani Tišine, Derviš i smrt, Tvrđava i dr.). Pjesnik Izet Kiko Sarajlić, (1930 – 2002. godine) autor je više od trideset knjiga poezije, od kojih su neke prevođene na 15 jezika, dok je pjesnik Abdulah Sidran, (1944. godine) pored obimnog poetskog opusa široj javnosti mnogo poznatiji kao filmski scenarista – “Sjećaš li se Doli Bel” (1981.) i ”Otac na službenom putu” (1985.) reditelja Emira Kusturice, koji su nagrađivani na međunarodnim filmskim festivalima u Veneciji i Kanu.

Posebno uzbudljivu stranicu savremene, sarajevske, bosanskohercegovačke i slobodno se može reći svjetske književnosti ispisuju Dževad Karahasan, Semezdin Mehmedinović, Miljenko Jergović i Aleksandar Hemon.

Sarajevo doživljava najveći razvoj u periodu kasnih sedamdesetih pa sve do 08. februara 1984. godine kada su na stadionu Koševo otvorene 14. Zimske olimpijske igre. Dok jedni ovaj period vezuju za doba velike ekonomske krize Jugoslavije, drugi će pak reći da je to bilo zlatno doba Sarajeva. Tih godina Sarajevo ima jak košarkaški i fudbalski klub, ali i izuzeto prepoznatljivu muzičku scenu.