Austro-ugarsko Sarajevo – Marijin Dvor

Ramazanska atmosferan na Bascarsiji, Begova dzamija, Sebilj, top iftari

Vlasnik tvornice građevinskog materijala August Braun podiže 1899. godine zgradu i daje joj naziv po svojoj supruzi Mariji (njem. „Marienhof“), po kojoj će taj dio grada biti poznat kao Marijin dvor.

Prije nego je upoznao svoju suprugu August Braun proizvodi cigle s utisnutim inicijalima. Nakon susreta s Marijom, inicijale upisuje u srce otisnuto na cigli. Kako je on bio najveći proizvođač cigli, većina objekata gradi se od cigli s utisnutim srcetom. Takva je i zgrada vladine palače, danas zgrada Predsjedništva BiH, kao i upravna zgrada Željeznica FBiH i Ministarstva vanjskih poslova.

Pred početak Drugog svjetskog rata, u blizini Marijinog dvora, od bijelog hercegovačkog kamena, izgrađena je crkva Svetog Josipa. Projekt za crkvu, djelo nepoznatog autora, donio je iz Rima nadbiskup Ivan Šarić i dao ga na preradu Karlu Paržiku, koji je arhitektonsko rješenje, po kojemu je trebala biti podignuta manja crkva na periferiji Rima, prilagodio potrebama i mogućnostima Sarajeva.

U blizini je i najveća i najznačajnija muzejska ustanova u Bosni i Hercegovini – Zemaljski muzej. Najvrijedniji eksponat u kolekciji Muzeja je prekrasni srednjovijekovni kodeks poznat pod imenom Sarajevska Hagada. Nastala je oko 1350. godine, a iz Španije u Sarajevo donijeli su je Jevreji – Sefardi.

Početkom dvadesetog vijeka, u doba Austro-Ugarske, počela je izgradnja velikog vojnog logora na tadašnjoj periferiji grada. Tokom cijelog dvadesetog vijeka služila je za smještaj vojnika i zvala se kasarna „Maršal Tito“. I danas se u parku ispred kasarne nalazi kopija bronzane statue predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita, a u obnovljenim zgradama nekadašnje kasarne danas su smješteni neki od fakulteta sarajevskog Univerziteta i Narodna i univerzitetska biblioteka.